Turniri su bili i olimpijade viteških vremena na kojima su pobjednici, u snazi i vještini, mjesto medalja i lovorovog vijenca, dobijali srca princeza i ljepotica i naklonost puka.

Trajali su do kraja XIV vijeka, kada je, izumom baruta "svaka rđa mogla da ubije najboljeg junaka", a potom se preselili u priče i legende. Jedan od viteških izazova i ispita bio je i šah.

Kada je čovjeku postalo tijesno, kada se zaželio daljina i matiranja Alpa, Karavanki, Sozina... pritekao mu je u pomoć novi junak,m - tunel. On je, mjesto oklopa i grudi protivnika, probijao srce planinama, približavajući ljude i osvajajući njihovo divljenje.

U turnirskim arenama i hangarima tunela glavnu ulogu imaju šahisti i rudari. I oni su se, što je izuzetna rijetkost, sreli i pozdravili onomad kad je počela izgradnja tunela kroz Sozinu i krenuli turniri u njegovu čast. Kako tada - tako i sada. Iz tog druženja nastao je čudesan tunel, remek djelo neimarstva, priča se da mu nema para na svijetu, ali i turniri su ga pratili u stopu i po kvalitetu, a naročito po aromi srdačnosti i jednostavnosti, proglašeni za najveće u jugoistočnoj Evropi.

Rudari budu i odu na nova ronjenja pod zemljom u potrazi za svjetlošću gdje je nikad nije bilo, a za njima ostaju priče i tuneli.

Za razliku od tunela, turniri budu pa se, kroz godinu, opet vrate da se sretnu stari znanci, ljute megdandžije i steknu nova prijateljstva. Sada na cvjetove bagrema i proljećne mirise kuca novi: "Sozina 2008". Otišli su rudari, odlaze i dolaze turniri, ali Sozina ostaje: međa između mora i crmničkih vinograda, tunel koji je "otvorio oči" Crnogorskom primorju i turnir u vještini i snazi uma, znanja i mašte.

Sjajan trio!